Susrest ćete se često sa slikom koja je na platnu. Čut ćete "ulje na platnu" kada je riječ o slikarstvu, ali to ne znači da je ono jedina moguća podloga za uljane i akrilne boje. Fakat je da je najpopularnije. Razlog tomu su njegova postojanost i istrajnost, jednostavnost pri transportu i izlaganju. Međutim, među slikarima ima onih čiji način rada traži drugačiju podlogu. Ima onih čije ideje ne zadovoljava ravna površina jednostavnog oblika, a neki prosto žele stvarati djela koja se izdvajaju po tome što se nalaze na neuobičajenim materijalima.
Bez obzira na čemu se nalazi, slika ima zadatak da traje. Kako bismo tu trajnost osigurali, nužno je voditi računa o svim pravilima vezanim za samo slikanje. Ono što može biti još i važnije jesu pravila o pripremi podloge i o tome koje su podloge uopće podobne da se na njima rodi slika. Nepravilno pripremljena površina može dovesti do sitnih problema poput matiranja boje, koje je posljedica previše upojne podloge i to ćete uočiti već u toku rada. To može dovesti i do pucanja i ljuštenja bojanih slojeva, što je ozbiljan problem koji nećete moći jednostavno da riješite. Čak se, najverojatnije, neće ukazati u toku procesa slikanja, već će vam dozvoliti da sliku završite i pojavit će se nekoliko mjeseci ili nekoliko godina poslije.
Slikanje na drvetu
Da među vama ima upravo takvih koji bi željeli eksperimentirati, izaći iz klišea i slikati na poklopcima drvenih kutija, stiroporu ili kamenu, a nisu sigurni da li je to u redu i kom materijalu je koja priprema potrebna, pouzdano znamo jer ste nam o tome pisali. Potrudit ćemo se da odgovorimo na vaša pitanja i uz to vas podsjetimo na još nekoliko važnih koraka pri odabiru i pripremi slikarske podloge. Poslije platna, najpopularniji nosilac slike je upravo drvo, pa zaslužuje i najviše pažnje te će danas ono biti tema.
Drvena podloga može biti u drukčijim oblicima - kao daska od punog drveta ili alternative u vidu lesonita, medijapana i iverice koje se lakše mogu naći i financijski su povoljnije. Također, nosilac vaše slike može biti drvena tabla koja će stajati samostalno, ili će slika biti dio pokućstva (nerijetko se oslikava poklopac drvene kutije, satovi ili stolice). Prije svega, drvo morate pametno odabrati - ukoliko želite slikati na klasičnoj dasci, ona mora biti suha i poželjno je da je posebnom tehnikom sastavljena iz više dijelova kako se vremenom ne bi krivila. Takve daske ćete na tržištu naći uglavnom kao daske za ikone.
Kada imate potrebne razmjere, najbolje je preko drveta ili nekog od panela zalijepiti komad isprane pamučne/lanene tkanine pomoću ljepka za drvo ili nekog od akrilnih gel medijuma, strogo vodeći računa da između drveta i platna ne ostane zarobljenih mjehurića zraka. Lijepljenjem platna osigurali ste stabilnost podloge i izbjegli moguća pucanja slojeva boje usljed rada drveta. Platno koje ste zalijepili, nakon što se osuši, možete tretirati kao što biste i platno nategnuto na drveni okvir – premažite ga slojem drvofiksa ili akrilnog veziva, a potom nanesite i nekoliko tankih nanosa primera/gessa, ostavljajući svaki da se osuši prije nanošenja sljedećeg uz brušenje najfinijim brusnim papirom ako želite iznimno glatku podlogu. Na tako pripremljenoj dasci možete slikati temperom, akrilnim ili uljanim bojama.
Dekoriranje drvenih površina
Dakako, kada želite oslikati dijelove drvenog namještaja, platno ne može biti riješenje. U tim slučajevima ono nije ni nužno, jer se uglavnom oslikavaju manje površi ili se bojani slojevi pojavljuju samo mjestimično. Ono na šta ovdje trebate obratiti pažnju jeste samo drvo.
Kako često poželimo preurediti komad starog pokućstva, prvi korak u pripremi drvene površine u ovom slučaju bi trebalo biti provjera da li ima plijesni i buđi i njihovo uklanjanje alkoholom ili ocatom. Također, pregledajte da li ima slojeva stare boje koji su ispucali i gule se - njih bi trebalo što detaljnije ukloniti špahtlom jer otpast će prije ili kasnije, pa nemojte riskirati da kroz neko vrijeme sa njima otpadne i dio vaše oslikane dekoracije u koju ste uložili vrijeme i energiju. Zatim bi sve trebalo proći brusnim papirom kako bi se prelazi između dijelova gdje još uvijek ima boje i onih gdje je boja otpala učinili glatkim, a onda je nužno ukloniti svu prašinu četkom ili rastvorom vode i deterdženta ako su naslage ozbiljnije.
Kada ispred sebe imate čistu i sasvim suhu drvenu površinu, morate provjeriti i da li je drvo prije nečim tretirano, da li ima slojeva boje ili laka, i da li su to boje na akrilnoj bazi ili na bazi ulja i otopine. Vodite se pravilom da preko akrilnih boja možete slikati bilo kojim drugim bojama, ali preko boja na bazi ulja nije preporučljivo slikati niti nanositi proizvode na akrilnoj i vodenoj bazi jer se mogu sa nje guliti. Ukoliko starih slojeva nema, možete već započeti sa islikavanjem akrilnim bojama. Površinu, dakle, ne morate premazivati primerom ako želite sačuvati boju i vidljivu strukturu samog drveta, ali je morate zaštititi lakom po završetku. Druga varijanta je da nanesete primer u jednom ili nekoliko slojeva (što zavisi od pokrivnosti boje i toga koliko želite da površina bude glatka), a potom možete nanjeti akrilnu boju u nijansi koja vam je nužna i slikati uljanim ili akrilnim bojama.
